VITAMINI I MINERALI ZA ZDRAVLJE ŽENE

Ljudski organizam je tokom dva miliona godina svog postojanja razvio fiziološke mehanizme i metabolizam, koji mu omogućavaju da hranljive materije iskoristi na najbolji mogući način. Pitanje je samo koliko su našem organizmu hranljive materije na raspolaganju, jer današnja obrađena hrana sadrži puno masti i šećera, ali vrlo malo biološki aktivnih materija koje su neophodne za pravilno funkcionisanje organizma. Milijarde biohemijskih procesa mogu se pravilno odvijati samo u prisustvu preko 40 biološki aktivnih supstanci, a to su: jedanaest vitamina, šest minerala, četrnaest mikroelemenata, više esencijalnih aminokiselina i masnih kiselina. Osobe ženskog pola su posebno osetljive na deficit vitamina i minerala. Kao posledica toga, kod žena prvo nastaju loše raspoloženje, smanjena koncentracija, poremećaji menstruacije i sklonost infekcjama. Ubrzo zatim, nastaju složeniji poremećaji i razvoj specifičnih oboljenja. Najbolji način da se ovo spreči je prevencija, koja podrazumeva zdravu ishranu, pravilnu suplementaciju i promenu životnih navika.

Vitamini su organska jedinjenja različite hemijske strukture, esencijalni za čovekov organizam i neophodni u malim količinama za pravilan rast, razvoj, reprodukciju i odvijanje mnogih biohemijskih procesa. Takođe, imaju funkciju zaštite i oporavka obolelog organizma. Većinu vitamina organizam ne može da sintetiše pa ih treba redovno unositi putem hrane i dodataka ishrani. Njihov nedostatak u organizmu prouzrokuje niz poremećaja koji se opisuju kao hipovitaminoze ili avitaminoze. Do delimičnog (hipovitaminoza) ili potpunog nedostatka (avitaminoza) nekog vitamina može doći usled nedovoljnog unosa hranom, poremećaja resorpcije, povećanog gubitka iz organizma ili kombinacije uzroka. Hipervitaminoza je stanje prouzrokovano unosom preteranih doza pojedinih vitamina i takođe može biti uzrok poremećaja zdravlja. Podeljeni su u dve velike grupe: vitamini rastvorljivi u mastima (A, D, E, K) i vitamini rastvorljivi u vodi (vitamini B kompleksa, folna kiselina i vitamin C). Potrebe organizma za pojedinim vitaminima zavise od više faktora: pola, životnog doba, zdravstvenog stanja, načina ishrane, fizičkih i intelektualnih aktivnosti. Vitamini D i C, kao i folna kiselina, su od posebnog značaja za zdravlje žena.  

Vitamin D, koji se zbog svoje strukture i brojnih fizioloških funkcija naziva i hormon D, služi za očuvanje zdravlja koštano-zglobnog sistema, za jačanje odbrambenih sposobnosti organizma i za smanjenje rizika od nastanka osteoporoze, autoimunskih i malignih bolesti. Sintetiše se u koži pod dejstvom ultravioletnih zraka, a u ishrani su prisutna dva oblika: vitamin D2 (ergokalciferol) koji je biljnog porekla i vitamin D3 (holekalciferol) koji nastaje iz holesterola u animalnim i biljnim tkivima. Dva oblika vitamina D razlikuju se međusobno po hemijskoj strukturi i biološkoj aktivnosti, pri čemu vitamin D3 pokazuje 3-4 puta snažniji efekat u odnosu na vitamin D2. U cilju postizanja optimalnih efekata, preporučuje se kombinacija vitamina D3 i K2. Preporučene dnevne količine za vitamin D3 iznose 400-800 IJ, dok se kod posebnih potreba organizma, osetljivih osoba ženskog pola koje su slabije izložene Suncu i izražene hipovitaminoze preporučuje 1000-2000 IJ. Posebno je značajan u periodu trudnoće i dojenja, jer omogućava pravilan razvoj deteta.Vitamin C (askorbinska kiselina) spada u grupu hidrosolubilnih vitamina, sa dokazanim biološkim efektima u održavanju normalne funkcije imunskog sistema. Vitamin C ima ulogu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa i doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti. Posebno je značajan kod žena jer povećava resorpciju gvožđa i smanjuje rizik od anemije. Osim toga, učestvuje u sintezi kolagena, hrskavice, koštanog i vezivnog tkiva i krvnih kapilara. Povećana potreba za vitaminom C postoji za vreme trudnoće i dojenja, u toku infekcija i u periodu rekonvalescencije. Starije osobe koje se hrane neredovno i ne unose sveže namirnice, izložene su hroničnom nedostatku vitamina C. Profilaktičke doze iznose do 300 mg dnevno, a mogu se povećati u slučaju povećanih potreba organizma. Folna kiselina je jedan od vitamina B kompleksa, koji učestvuje u mnogim metaboličkim reakcijama. Deficit folne kiseline je obično posledica nedovoljnih količina u ishrani, posebno u trudnoći i kod hroničnih bolesti. Indikacije za primenu folne kiseline su megaloblastne anemije koje su posledica nedostatka folata, i profilaksa kod stanja koja predstavljaju rizik za razvoj megaloblastnih anemija. Nedostatak folne kiseline dovodi do nastanka specifičnog oblika anemije, a njen nedostatak u trudnoći može imati za posledicu nastanak urođenih anomalija kod deteta. Dnevne potrebe kod žena iznose do 400 mikorgrama, dok su u trudnoći su 2-3 puta veće.

Najvažniji minerali za zdravlje žena su gvožđe, kalcijum, magnezijum, cink i selen. Gvožđe je normalni sastojak organizma, i u njemu obavlja brojne vitalne funkcije. Dnevna potreba za gvožđem kod žena iznosi do 15 mg, dok je trudnicama potrebno i nekoliko puta više. Indikacije za primenu preparata gvožđa su sideropenijske anemije, odnosno anemije uzrokopvane nedostatkom gvožđa. Profilaktički se gvožđe može primenjivati u trudnoći i kod menoragija (produženo ili preobilno krvarenje). Kalcijum ima potpornu ulogu u kostima i učestvuje u mnogim vitalnim reakcijama u organizmu. U kostima se nalazi oko 95% ukupne količina kalcijuma u organizmu, a u svakodnevnom metabolizmu troši se nešto manje od jednog grama kalcijuma. Zato su dnevne potrebe za kalcijumom oko 1000 mg, a kod žena u trudnoći i za vreme dojenja potrebno je dvostruko više kalcijuma. Magnezijum je najefikasnija mineralna materija protiv stresa. Smiruje nadraženi nervni sistem i jača kardiovaskularni sistem, povoljno utiče na raspoloženje, pomaže kod migrene i smanjuje pojavu grčeva u mišićima. Kod žena ima posebno povoljne efekte tokom predmenstrulanog sindroma i u trudnoći. Preporučuje se unos 300 mg magnezijuma dnevno, a u situacijama povećanih potreba savetuju se dvostruko veće količine. Cink i selen su esencijalni minerali, uključeni u brojne procese u organizmu, poput održavanja homeostaze nervnog i imunskog sistema i hormona. Njihovi deficiti, koji se češće sreću kod osoba ženskog pola, nastaju obično usled neadekvatne ili jednolične ishrane namirnicama koje ne sadrže dovoljne količine minerala i kod redukcionih dijeta. Prosečne dnevne potrebe za cinkom su oko 10 miligrama, dok za selen iznose oko 55 mikrograma i mogu se povećati u slučaju hroničnih deficita.

Prof. dr Janko Samardžić
Specijalista kliničke farmakologije

Podeli ovaj članak