Kako dolazi do insulinske rezistencije

Insulinska rezistencija ili odbrambeni mehanizam od prekomernog unosa šećera je složeno stanje u kojem naše telo ne reaguje normalno na insulin, hormon koji proizvodi pankreas, neophodan za regulisanje nivoa šećera u krvi. Njega luče beta ćelije Langerhancovih ostrvaca pankreasa i ima ulogu u normalnoj funkciji metabolizma ugljenih hidrata i belančevina. Insulin je peptid koji se sastoji od 51 aminokiseline i izgrađen je u obliku dva čvora, međusobno povezana sa dva disulfidna mosta. Kada je šećer u krvi nizak (za vreme obroka, a naročito pri gladovanju), insulin se gotovo ne izlučuje. Njegovo izlučivanje podstiče glukoza, a insulin smanjuje sadržaj glukoze u krvi (krvni šećer), ukoliko je to potrebno. Znajte da osoba može imati potpuno normalan šećer u krvi pri jutarnjem merenju, a da opet ima insulinsku rezistenciju!

Šta je insulinska rezistencija?

Insulinska rezistencija, poznata i kao poremećaj insulinske osetljivosti, dešava se kada ćelije u mišićima, masnom tkivu i jetri ne reaguju kako bi trebalo na insulin. Može biti privremena ili hronična i u nekim slučajevima se može lečiti. U normalnim okolnostima, insulin funkcioniše u sledećim koracima:

Naše telo razlaže hranu koju jedemo u glukozu (šećer), koja je glavni izvor energije. Kada glukoza uđe u krvotok, to je signal pankreasu da oslobodi insulin. Funkcija insulina je da pomogne da glukoza putem krvi uđe u mišiće, ćelije jetre i masnih tkiva kako bi mogle da je koriste kao energiju ili da je skladište za kasniju upotrebu. Kada glukoza uđe u naše ćelije i nivo u krvotoku se smanji, to je znak pankreasu da prestane da proizvodi insulin. Održavanje ravnoteže između insulina i glukoze je veoma precizno. Samo nesmetano funkcionisanje te povratne veze obezbeđuje održavanje energetske ravnoteže i pravilnu ishranjenost organizma.

Šta je hiperinsulinemija?

Ljudi sa insulinskom rezistencijom često proizvode više insulina nego zdravi ljudi. Iz nekoliko razloga, ćelije mišića, masti i jetre mogu neodgovarajuće da reaguju na insulin, što znači da ne mogu efikasno da preuzmu glukozu iz krvi ili da je skladište. Kao rezultat toga, pankreas proizvodi više insulina kako bi pokušao da prevaziđe povećanje nivoa glukoze u krvi. Ovo se zove hiperinsulinemija. Sve dok vaš pankreas može da proizvede dovoljno insulina kako bi prevazišao nepotpun odgovor ćelija na insulin, nivo šećera u krvi će ostati u zdravom opsegu. Ako vaše ćelije postanu previše otporne na insulin, to dovodi do povišenog nivoa glukoze u krvi (hiperglikemije), što vremenom dovodi do predijabetesa i dijabetesa tipa 2. Pored dijabetesa tipa 2, insulinska rezistencija je povezana sa nekoliko drugih stanja, uključujući: gojaznost, kardiovaskularne bolesti, bolest masne jetre koja nije izazvana prekomernim unosom alkohola, metabolički sindrom kao i policistične jajnike (PCOS).

Ko je podložan razvitku insulinske rezistencije?

Dva glavna faktora koja doprinose insulinskoj rezistenciji su višak telesne masti, posebno one oko stomaka i nedostatak fizičke aktivnosti. Većina komplikacija koje mogu nastati usled insulinske rezistencije su povezane sa razvojem vaskularnih (krvnih sudova) komplikacija usled povišenog nivoa šećera u krvi i povišenog nivoa insulina (hiperinsulinemija). Najbolja stvar koju možete da uradite je da pokušate da sprečite i preokrenete insulinsku rezistenciju održavanjem zdrave težine, redovnim vežbanjem i zdravom ishranom. Nažalost, ne mogu se svi uzroci insulinske rezistencije sprečiti ili lečiti. Ishrana sa visokim sadržajem ugljenih hidrata i zasićenim mastima povezana je sa insulinskom rezistencijom. Naše telo vrlo brzo vari visoko obrađenu hranu bogatu ugljenim hidratima, što u kratkom vremenskom roku uzrokuje porast šećera u krvi. Ovo dodaje pritisak na pankreas da proizvodi mnogo insulina, što vremenom može dovesti do insulinske rezistencije. Hormonski poremećaji isto mogu izazvati insulinsku rezistenciju. Naše telo proizvodi stotine hormona, hemikalija koje koordiniraju različite funkcije u našem telu, prenoseći poruke kroz krv do organa, mišića i drugih tkiva. Ovi signali govore našem telu šta da radi i kada da to uradi. Problemi sa određenim hormonima mogu uticati na to koliko dobro vaše telo koristi insulin.

Mogu li uticati na ishod insulinske rezistencije?

Insulinska rezistencija ima nekoliko uzroka i faktora koji doprinose nastanku ili razvitku ovog stanja. Dok promene u načinu života, kao što su zdrava ishrana, redovno vežbanje i gubitak viška kilograma, mogu povećati osetljivost na insulin i smanjiti insulinsku rezistenciju, nisu svi uzroci reverzibilni. Razgovarajte sa svojim lekarom o tome šta možete da uradite da biste najbolje upravljali insulinskom rezistencijom.

Podeli ovaj članak